Otočka pivovara, nekadašnje srce „ličkog Manchestera“, danas živi kroz mitsku sliku djeda Jure na zidu. Dok strojevi šute, treća generacija u Dublinu gradi nove živote, ostavljajući Gacku dolinu kao sjetnu scenografiju turizmu koji nam služi kao jedina, utješna nagrada
Pet pjesama iz Brazila vodi kroz radost, siromaštvo, pobunu i nostalgiju: od sambe i favela do diktature i urbanih mitova, glazba otkriva dublju povijest i psihologiju zemlje.
Dramatične litice Biogradske gore obavijene maglom kao šećernom vunom, intenzivne jesenske boje koje su razbijale sivilo i hladan, svjež planinski zrak koji je otpuhao nikotinsku prašinu s naših pluća… Narodni preporod!
Krstarica je više od zgrade: grad u malom nastao iz vjere da arhitektura može stvarati zajedništvo. O betonu, ljudima i vremenu kad se gradilo za život, a ne za profit.
Car Josip II. je, kažu, pao s konja i pokrenuo potrebu za boljim prometnicama, što je rezultiralo izgradnjom ceste Jozefine. Iako nije doživio završetak, njegov vizionarski doprinos realizirao je Josip Kajetan Knežić. Danas, uz ceste se nalaze tragovi prošlosti, no motel Vratnik simbolizira propadanje i izgubljene prilike.
Siverić je nekoć hranio Carstvo ugljenom – iz njegovih jama parale su se pruge, punile lokomotive i grijali europski saloni. Ovo je priča o mjestu koje je bilo srce industrijske Dalmacije, o tihoj snazi zaboravljenih ljudi, o radničkom ponosu, otporu i zajedništvu.
Peć Mlini kod Drinovaca. Do ove ljepote dolazi se preko rodnog mjesta hercegovačkog „vječnog treptanja“ i „čuđenja u svijetu“, koji je upozoravao da ne ideš malen ispod zvijezda
Hebron (ili na arapskom al-Khalil), palestinski je grad na samom jugu Zapadne Obale. Grad betona, kamena i škrte zemlje. Palestinci u drugim gradovima smatraju ga sumornim i zatečeno pitaju ”Zašto bi itko išao tamo?”.
Turopoljska „Vrata od krča“, neobičan prizor usred ničega izgleda kao prolaz u drugu dimenziju. Vode kroz prapovijesnu šumu Turopoljski lug i posvećena su ljudskom radu.
Čak i bez da putujete u Katar, on može biti zanimljiva zemlja za istraživanje – nije baš prazan kako se možda na prvu čini. Stoga, u jednoj nostalgičnoj maniri za veselim danima SP-a, prvi dio serijala zanimljivosti o Katru.
Knjižnica S. S. Kranjčević na zagrebačkom kvartu Peščenici ugostila nas je i potvrdila: Zagreb još uvijek čita
„U Maroku su svi Marokanci“ – osvanuli su novi grafiti na jesenskim ulicama Zagreba, u jeku najnovijeg rata na Bliskom Istoku, i natjerali mnoge da zastanu namršteno s upitnicima iznad glave.
Jama Baredine je krški fenomen i prvi speleološki lokalitet Istre uređen za turističke svrhe. Jama je duboka 132 metra, a staza koja kroz nju tj. njenih pet dvorana vodi dugačka je 300 metara.
Naizgled obična kamena dvokatnica pozornost prolaznika će privući oznakom na kojoj piše: „KUĆA SRETNOG ČOVJEKA“. Kako dalje stoji u objašnjenju, ime je dobila po latinskom nazivu ispisanom u kamenom luku iznad ulaznih vrata: „Zahvaljujem ti, Gospode, što sam živio na ovom svijetu“.
Premužićeva staza na Rabu sastoji se od dvije dionice. Jedna vodi kroz krš i kamen, a druga kroz zelenilo, šume i plaže…
Uz stijene kanjona čeka vas malo stajalište na kojem se nalaze drveni štandovi s domaćom rakijom, vinom i pravoslavnim ikonama. Zelenilo, žubor vode, stare ulične lampe i kamene zidine obrasle ružama samo su nagovještaj onoga što čeka posjetioce manastira.
Most na Đurđevića Tari nalazi se u najdubljem kanjonu Europe i čuva svjedočanstvo o hrabrim sinovima koji su gradili i branili našu zemlju
Rijeka Jordan je nekad bujnim tokom ulazila i izlazila iz Galilejskog mora te nestajala u Mrtvom moru, a danas je 70 posto siromašnijeg toka. Negdje i više, a negdje je i teško zagađena.
Turopoljske kućice i kapelice, čaplje, patke, birtija Stara puška i partizanski spomenici samo su bonus ljubiteljima povijesti i arhitekture, no i bez toga staza je prelijepa, slikovita, okružena prirodom, mirna…
Nemoguće je ispričati povijest Šida bez spomena Save Šumanovića, ili pričati o životu Save Šumanovića bez spomena Šida. Priča je to o mladom slikaru iz provincije koji odlazi u svijet pun romantičarskih iluzija, a vraća se razočaran bjelosvjetskim snobizmom i malograđanštinom.
Što život daje, to ga i uzima – čini se dok promatramo Spomenik revolucije naroda Moslavine u malom mjestu Podgarić.
Kako je moguće da ova ljepota živi u sjeni ostalih dvoraca? Razlog leži u činjenici što dvorac danas koristi zajednica Cenacolo – komuna liječenih ovisnika.
„Sva moja ljubav ide tebi, Banjaluko“, riječi su američkog glazbenika i producenta najpoznatijih albuma Michaela Jacksona, Quincy Jonesa.
Zeznutu stranu naših „soseda“ dobro utjelovljuje jedna od glavnih atrakcija istoka zemlje. Celje je najveći srednjovjekovni dvorac Slovenije, „grad grofova“.
Zovem se Lidija Čulo, radim kao turistički vodič i putopisac/novinar.
Rođena u Vojvodini, živim u Zagrebu, maštam o Mediteranu.
Volim (mala) mjesta s dušom i polagana putovanja, ne volim mahnitu travel influencersku kulturu.
Nadam se da će vam se svidjeti moje šetnje i foto pričice, a ako ne, nikom ništa.
*
e-mail: malamjesta@gmail.com
*
Sve fotografije i tekstovi su autorski, osim ako nije naznačeno drugačije. Sadržaj objavljen na portalu može se prenositi i koristiti samo uz dozvolu autora i link na izvorno djelo.