Otočka pivovara, nekadašnje srce „ličkog Manchestera“, danas živi kroz mitsku sliku djeda Jure na zidu. Dok strojevi šute, treća generacija u Dublinu gradi nove živote, ostavljajući Gacku dolinu kao sjetnu scenografiju turizmu koji nam služi kao jedina, utješna nagrada
Car Josip II. je, kažu, pao s konja i pokrenuo potrebu za boljim prometnicama, što je rezultiralo izgradnjom ceste Jozefine. Iako nije doživio završetak, njegov vizionarski doprinos realizirao je Josip Kajetan Knežić. Danas, uz ceste se nalaze tragovi prošlosti, no motel Vratnik simbolizira propadanje i izgubljene prilike.
Jama Baredine je krški fenomen i prvi speleološki lokalitet Istre uređen za turističke svrhe. Jama je duboka 132 metra, a staza koja kroz nju tj. njenih pet dvorana vodi dugačka je 300 metara.
Premužićeva staza na Rabu sastoji se od dvije dionice. Jedna vodi kroz krš i kamen, a druga kroz zelenilo, šume i plaže…
Manje poznata staza s Platka vodi do vrhova Planina i Jelenc. S Planine se pruža predivan pogled na Snježnik i Guslicu, a put je alpsko-mediteranska idila
Viševica je planina u Gorskom kotaru čiji vrh zovu prirodnim amfiteatrom. Predivan pogled puca na sve strane, od Jadrana do Učke i Velebita, a krase ju goransko zelenilo i dragi krš
Guslica je nekad bila lokacija JNA baze za praćenje veza. Danas je zgodan vrh kraj Snježnika, a premda je “zadnji red od mora” – pogled je fantastičan.
Div koji spava – tako još zovu planinu Klek, uz koju se vežu stare slavenske legende i „modernije“ priče o vješticama…
Vražji prolaz i Zeleni vir idealni su za izlet u zelenilo šume, uz žubor potoka, prizor slapova i dubokih mračnih špilja, za ljubitelje prirode bili oni iskusni planinari ili vikend izletnici.
Rijeka je u luci bučnom Operom Industriale odala počast radnicima, umjetničkoj avangardi i vrijednostima na kojima počiva moderna Europa. Pod geslom „luka različitosti“, luka koja prihvaća jedra svih boja…
Na brdima iznad Rijeke i danas se vide talijanski bunkeri. No, vojni tunel možete pronaći i u samom gradu: svega dvije minute pješke od Korza.
Janko Polić Kamov pokopan je na bezimenom sirotinjskom groblju, s rajom koju je volio i opjevao. Matoš je pisao kako su ga ubile tuđina i spoznaja da bijega nema.