Popularna kultura i turistički vodiči banaliziraju teške uvjete života Roma pričama o ”ciganskom prokletstvu” i romantiziraju njihovu nesreću kroz priče o pjesmi, glazbi i trbušnom plesu…
Recent Posts
Jordanski dnevnici: Budi na ovome svijetu kao da si stranac ili putnik
Amman nije sterilna modernjačka kombinacija Istoka i Zapada ala Kuvajt sa bijelim betonskim neboderima kako bi netko očekivao s obzirom da je riječ o glavnom gradu kraljevine na modernom glasu, gradu kojeg smatraju najzapadnjačkijim u regiji i tepaju mu ”novi Beirut”.
Maroko, M’hamid: Pustinjski gospodari vremena
Vijore zastave Amazigha u bojama pijeska, revolucije, mora i zelenih oaza – pa ipak, ne predstavljaju točno određen teritorij jer je pustinja jača od granica. Pjevaju pjesme o vječnom lutanju, kralježnici svoga identiteta sadržanoj i u imenu: slobodni, plemeniti ljudi.
Palestinski dnevnici – Jeruzalem: živjeti ili propasti zajedno
Bio je petak navečer kad sam došla pred vrata Damaska, jedan od ulaza u Stari grad Jeruzalema. Za muslimane traje džuma – neradan dan, a za Židove počinje šabat koji traje do zalaska sunca idućeg dana.
Palestina, Betlehem: Sutra ćemo voljeti život
Podignut pored Betlehema kao izbjegličko naselje za oko 3 500 palestinskih izbjeglica tijekom arapsko-izraelskog rata 1948., danas je mali grad za sebe s preko 13 000 stanovnika. ”Nekad smo mi išli u Betlehem na posao i u šoping, a sada oni dolaze k nama”, komentira Amar, ni važno ni tužno.
Palestinski dnevnici: vojnik koji sanja bijele ljiljane
Zapisi iz Hebrona, grada u Palestini koji je podijeljen između Izraelaca i Palestinaca. Izraelski vojnici poslani su tamo da čuvaju izraelsko stanovništvo, no mnogi su počeli progovarati o osjećaju da su okupatori na tuđoj zemlji…
Borcima za oslobođenje: Spomenik “Probijanje obruča”, Velika Gorica
Za Dragicu koja je obukla seljačku nošnju, ubacila oružje i bombe u košaru za grah i sama otišla hapsiti izdajice. Za tisuće (neznanih) junaka
Mrtav je svijet, ljubavi moja: Janko Polić Kamov na ulicama Rijeke
Janko Polić Kamov pokopan je na bezimenom sirotinjskom groblju, s rajom koju je volio i opjevao. Matoš je pisao kako su ga ubile tuđina i spoznaja da bijega nema.
