Na ušću Neretve nema kontrolnih tornjeva i živčanih dispečera – a ipak, ovdje se odvija jedan od najpreciznijih logističkih pothvata na planetu. U tišini i idili vode, trske i maestrala, priroda sve regulira savršenim algoritmom starim tisućama godina i svaki sudionik točno zna svoju pistu, termin i visinu leta na ruti starijoj od država i granica.
Radi se o Jadranskom selidbenom putu, ptičjem koridoru koji spaja Europu i Afriku. Na njemu je naša delta najvažnije odmorište za preko 300 vrsta ptica, što ga čini jednim od najživljih ekosustava u Hrvatskoj. Ona je jedna od međunarodnih „benzinskih postaja“ ili „zračnih luka“ koji milijuni ptica selica koriste tijekom proljetne i jesenske seobe prema Africi i natrag. Neki su tu samo kao u drive-through muljevitom restoranu – kratko slete, nešto prezalogaje i potom nestanu na horizontu. Drugi su tu na all-inclusive odmoru jer se neretvanska voda, za razliku od sjevernih jezera, nikada ne zaledi.
S obzirom da je bioraznolikost ovdje gusta kao telefonski imenici devedesetih, bilo ih je nemoguće sve nabrojati. Činim golemu nepravdu svim nevidljivim nindžama iz trske i samozatajnim ptičicama koje nisam spomenula jer bi čitali ovaj tekst do iduće migracije – stoga, upoznajte par najpoznatijih, i nekoliko sasvim nasumičnih putnika Terminala Neretva.
Fotografije ptica nam je ljubazno ustupio prirodoslovac i ornitolog, gospodin Bariša Ilić, ispred udruge Ornitološko društvo „Brkata sjenica“ sa sjedištem u Metkoviću. Mala udruga s puno entuzijazma i ljubavi posvećena je radu i pomaganju pticama od 2014. godine, a on sam bavi se pticama od malih nogu. Počelo je amaterski, potom je bio član Hrvatskog ornitološkog društva, a danas se može pohvaliti iskustvom prstenovanja ptica dugim 22 godine. Osim toga, predano istražuje i samonikle orhideje diljem područja Neretve, o čemu je napisao knjigu „Samonikle orhideje neretvanskog kraja“.
Mali vranac / kormoran – mali raščupanac Neretve
Mali vranac izgleda kao crna raščupana patkica, a uzrok njegovog sjajnog, mokrog look-a je taj što mu perje nije potpuno nepromočivo. Zbog toga lakše roni i ne pluta kao plovak samolovak, ali se nakon svakog kupanja mora sušiti. Zato ćete ga često vidjeti kako stoji na suncu i čeprka si po perju, nekad raširenih krila s frizurom kao da ga je stresla struja.
Brkata sjenica – plačljiva kuglica
Neobična ptičica s dugim brkovima – točnije, crnim linijama ispod očiju i u ravnini kljuna koju imaju muške jedinke. Ženska sjenica ih nema – ali da ih ima, onda to ne bi bili brkovi, već šminka koja se razmazala od plakanja. Brkate sjenice su također pufasti rekorderi, jer se tokom hladnog vremena uz pomoć perja naizgled „napušu“ u lopticu. Njena populacija u Hrvatskoj nije velika, ali njena prisutnost puno govori: jer, tamo gdje je ona, tamo su i zdravi močvarni ekosustavi.
Mala šljuka – fantom močvare
Mala šljuka, kada se nađe u opasnosti, ne bježi već legne i sljubi se sa zemljom. Predator ju uopće ne može uočiti i zato je prava sreća uopće ugledati ju. Svoj tanki i dugi kljun koristi za kao bušilicu za pikanje po tlu i hvatanje ličinki – na njegovom vrhu se nalazi puno živčanih završetaka pa njima „čita“ mulj kao Brailleovo pismo, dok s očima skenira okolinu za skoro 360 stupnjeva.
Plamenci – romanse „od ljeta do ljeta“
Plamenci su postali sve češći turisti na ušću. Da, upravo oni flamingosi koji su „plameno“ ime dobili zbog boje perja, koju mnogi od njih dobivaju iz pigmenta račića i algi kojima se hrane. Oni su hodajuća (tj. leteća) potvrda da si ono što jedeš. Također su poznati po čestoj „sezonskoj monogamnosti“ – lijep izraz koji bi kod ljudi zvučao manje pristojno, a u prijevodu znači da su vjerni svom partneru do idućeg ljeta. Kao u Severininoj pjesmi. Da su dolazili ranije, mogli su biti u spotu.
Vlastelica – She’s got style, she’s got grace
Vlastelica je manekenka. Ima elegantne duge, ružičasto-crvene noge, kao da je navukla najlonke ili visoke čizmice – tim upadljivije što njenih jedva 40 cm visine ode uglavnom na noge. Voli se pokazivati i prešetavati po plićaku uz šetnicu, tako da ćete ju lako spaziti. A i čuti, s obzirom na to da je pomalo kreštava.
Kulik i Zlatar – gospoda s Arktika
Neke ptičice su gosti koji dolaze čak i s Arktika. K tome im nazivi zvuče kao ime i prezime. Gospodin Kulik Blatarić i gospodin Zlatar Pijukavac su stigli sa svojim malim koferima. Neće se dugo zadržavati jer moraju na jedan timski sastanak u Lagosu.
Vodomar – inspiracija za japanske vlakove
Vodomar, tirkizno-narančasta leteća kuglica, ima upadljivi kljun koji je zbog svoje aerodinamičnosti poslužio japanskim inženjerima kao model pri dizajniranju poznatog Shinkansen bullet vlaka. Kao što vodomar zaroni bez ikakvog prskanja, japanski vlak ulijeće u tunel bez zvučnog udara. Ah, da, i vodomar ima treći kapak koji koristi kao plivačke naočale. Priroda vs. Japan, 2:1.
Trstenjak cvrkutić – arhitekt na udaru mafije
Tu je i još jedan gospodin, Trstenjak Cvrkutić. On je avangardni arhitekt: dok druge ptice grade gnijezda na čvrstoj podlozi, on gradi viseće gnijezdo koje uplete između nekoliko stabljika trske. Taj dizajn privlači poznatog kriminalca, pticu kukavicu koja pobaca njegova jaja i ubaci svoja. Jadan trstenjak na kraju završi hraneći tuđe dijete, triput veće od sebe. Ornitološko društvo Brkata sjenica iz Metkovića objavilo je video koji prikazuje taj bizaran prizor.
Patke – moja braća svi su kao jedan
Na ušću Neretve susreću se razne vrste pataka, od kojih su neke tu cijele godine, a neke samo na „zimovanju“. Patke na ušću često spavaju u jatima, ali one koje se nalaze na rubu jata drže jedno oko otvoreno i jednu polovicu mozga budnom kako bi pazile na predatore. One u sredini jata mogu sigurno spavati s oba oka zatvorena.
Čaplje – aristokracija ušća Neretve
Legenda kaže da je čaplja čuvar močvare. Dok se vranac fenira, trstenjak bori s kukavicom, a patke mlataraju nogicama, čaplje stoje nepomično, nekad i na jednoj nozi, poput elegantnih vodenih statua. Ribe se naviknu na njenu nogu, misleći da je to običan štap ili trska, pa doplivaju blizu – i cap, završe u kljunu. Njihovoj eleganciji ide u prilog činjenica da imaju puderasto perje. Taj prah ih štiti od sluzi i vlage, pa ga trljaju u ostatak tijela. Kao prirodni suhi šampon!
Bukavac – nevidljivi barun
Ako su čaplje aristokracija, onda je bukavac nevidljivi barun. Kad osjeti opasnost, ovaj lik samo ispruži vrat i kljun prema nebu, i zahvaljujući smeđim šarama se u sekundi spoji s trskom. Ako puše maestral, on će se čak i njihati u ritmu kao i okolne biljke. Čovjek može doslovno stajati kraj njega i pitati se „gdje je nestao, pa sad je tu bio“. Ipak, od svega je najzanimljivije njegovo glasanje, slušajte ovo za kraj:
